Udruga žena Bregi na Festivalu nematerijalnih kulturnih dobara na Picokijadi
Udruga žena Bregi ponosno se ove godine predstavila na Picokijadi u Đurđevcu sa svojom Bregofskom pitom kao zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom RH.Vrijedne članice Udruge žena Bregi, mogu slobodno reći mlađe članice same su izradile Bregofsku pitu te su bile pohvaljene od svih onih koji su je probali. Na prvom festivalu nematerijalnih kulturnih dobara RH u Đurđevcu na Picokijadi u organizaciji LAG-a Podravina, bile smo jedne od izlagača našeg kulturnog dobra. No, na našem štandu nije bilo u ponudi samo Bregofske pite. Našlo se je tu bregovski prheci, pogača, suhomesnati proizvodi OPG Kunić iz Bregi kojima se ovom prilikom zahvaljujemo.Inače, prilikom izrade pite posjetio nas je gospodin Vedran Beg – poznati masterchef koji je želio naučiti kako se radi bregovska pita i mi smo mu vrlo rado pokazale izradu naše slastice.Zahvaljujemo se i ženama koje su pripremale pitu i ostale delicije na našem stolu: Suzani Bukvić, Snježani Kuhar, Katarini Šegrc, Nadi Kuhar, Lidiji Kovačić te Ireni Sobota Margetić.Hvala i dječici koja su krasila našu prezentaciju u nošnjama Emi Sobota i Franu Sobota.Zahvaljujemo se i LAG-u Podravina koji nam je omogućio sudjelovanje na Picokijadi te Općini Koprivnički Bregi.Ponosne smo na našu Bregofsku pitu! Irena Sobota Margetić
Kako smo zaštitili našu bregofsku pitu
Odmah na početku zahvaljujem na prigodi da napišem tekst o upisivanju bregofske pite u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te ukratko objasnim tijek postupka, ali i da naglasim veliku važnost i vrijednost upisa. Stoga u uvodu navodim što kaže Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: “Pojam nematerijalna kulturna baština obuhvaća: prakse, predstave, izraze, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Svojstvo kulturnog dobra, na temelju stručnog vrednovanja i prijedloga Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu utvrđuje Ministarstvo kulture rješenjem. ”Iako prema povijesnim izvorima povijest područja današnje Općine Koprivnički Bregi seže u daleku prošlost sve do bakrenog doba, za nas, od kojih smo neki potomci prvih doseljenih stanovnika, povijest današnjih Bregi počinje između 1638. i 1639. godine, koji su već 1659. godine po prvi puta uredno popisani. Plodna zemlja i velika marljivost stanovnika omogućavali su dobar život, koji se ogledao i u tradicionalno ženskom ambijentu – kuhinji, u sastojcima i pripremi raznovrsnih jela i slastica, kako svakodnevnih, tako i posebno onih koja su se pripremala u kontekstu nekog običaja. Način prehrane i izbor namirnica mijenjao se kako se mijenjao i način života, ali neka jela i običaji zadržali su se sve do današnjih dana i to jedino zahvaljujući našim mamama, bakama, prabakama – naša “bregovska pita” ili u kajkavskom govoru naših Bregi “bregofska pita”, kao i običaj pripremanja za Božić, Uskrs, svatove i to isključivo usmenim prenošenjem unutar svake obitelji – majke kćerima, svekrve snahama. Ona se i danas još uvijek priprema po starom ustaljenom receptu, samo u Koprivničkim Bregima i za iste prigode. I do pred nekih tridesetak godina, ostali su ju mogli kušati samo ako su bili bregovski gosti, da bi 1979. godine gđa. Milka Stanešić, tadašnja predsjednica Aktiva žena, zapisala recept prema kazivanju i pokazivanju Katalene Jakupić (1901.-1992.), Milkice Krapinec-Đurinčeve (1918.-2006.) i Rozice Prvčić. To je bio i početak prezentiranja bregofske pite na javnim skupovima, susretima i manifestacijama. Zajedničkim iznimno vrijednim radom članica Udruge žena Bregi i Udruge prijatelja kulture “Vlado Dolenec”, zahvaljujući njihovim prezentacijama, za pitu su sada već mnogi u Hrvatskoj čuli i što je najvažnije imali prilike i kušati. No, s prezentacijom bregofske pite izvan Koprivničkih Bregi počele su se pojavljivati raznovrsne “bregovske pite” u ponudi nekih restorana, na internetskim stranicama o kulinarstvu, naročito zadnjih desetak godina, koje osim naziva gotovo ništa ne povezuje s pravim načinom pripremanja odnosno receptom, a uopće ništa s običajem pripremanja i našim Bregima. I postalo je zaista nužno pokušati zaštiti taj lijepi običaj pripremanja bregofske pite. Nužno, ali nimalo, nimalo jednostavno. Iz mnogih razgovora koje sam vodila, dobar dio naših stanovnika nije možda sasvim ni upućen što to zapravo znači, pa se često brkaju pojmovi kao što su popisi autohtonih jela Hrvatske Ministarstva turizma u svrhu promicanja hrvatske kuhinje odnosno ponude jela s tih popisa u restoranima i hotelima, i pojam nematerijalno kulturno dobro. A mene je samo zanimalo ovo drugo jer sam zaključila da običaj pripremanja bregofske pite, star preko dva stoljeća, mora biti zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro, kako bi se očuvala njezina originalnost, način i prije svega običaj pripremanja. Krajem 2010. godine započelo je moje “etnološko i povijesno” istraživanje u kojem nije bilo “lutanja” jer su me u Institutu za etnologiju i folkloristi u u Zagrebu, vrsni znanstvenici dr.sc. Stjepan Sremac i dr. sc. Nives Rittig-Belja uputili radi savjeta na višu asistenticu dr.sc. Melaniju Belaj, koja je odmah pristala pomoći. Ovdje moram napomenuti da je objema znanstvenicama jedno od područja etnološkog proučavanja upravo prehrana i običaji u svezi s tim. I najprije čuđenje u odgovoru gđe. Melanije Belaj: “… i pitamo se je li moguće da se bregovska pita nigdje u Podravini ne peče osim u Bregima zapravo, nigdje u Hrvatskoj?…“ … potreban je širi povijesni kontekst… šaljite sve što prikupljate… provjerit ćemo sve postojeće u Institutu…pa ćemo vidjeti može li dalje u Ministarstvo…”. Otprilike godinu dana potrajalo je moje “slaganje i pisanje” povijesnog i etnološkog okvira; traženja i čitanja knjiga, zapisa, časopisa, u kojima se makar malo spominju Bregi, ne bih li naišla na nešto važno, posebno zanimljivo, potkrepljujuće, razgovori s mnogobrojnim ženama (Ruža Piščević, Milka Papac, Ankica Sršić, Ankica Kranjčec, Anđela Sever…) – sve je to bilo uz rad i veliko zadovoljstvo. Dosta zanimljivog zapisanog pronašla sam u Etnografskom muzeju u Zagrebu, ali i u Knjižnici i čitaonici “Fran Galović” u Koprivnici. U tih godinu dana napisala sam na desetke stranica, ne želeći da mi nešto promakne te slala gđi. Melaniji Belaj u Institut-a onda je nakon njenog proučavanja stigla i njena pisana preporuka, vrlo važna za Ministarstvo kulture: “Preporučam da se bregovska pita uvrsti na Nacionalnu listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Bregovska pita, prema uvidu u građu i literaturu, peče se samo u Koprivničkim Bregima po starom receptu…”. I sad je napokon uslijedilo pisanje prijave u Ministarstvo u kojoj su obuhvaćeni povijesni podaci (prvi spomen, dokumentacija, povijesni izvori, povijesni pregled, opis dobra, nositelji tradicije… Naravno uz dogovor i suglasnost Udruge žena Bregi, kao predlagatelja sam navela Udrugu žena Bregi jer je začetnica prezentacije bregovske pite, čuvarica recepture, ali sam navodila da je tu danas neizostavno i Udruga prijatelja kulture “Vlado Dolenec” i da članice i jedne i druge udruge lijepo surađuju i aktivno djeluju. U Ministarstvu kulture u Zagrebu, u Upravi za kulturnu baštinu,gđa. Mirela Hrovatin, mag.etn. i kult.antrop. radila je, pripremala i surađivala oko bregofske pite s Povjerenstvom za nematerijalnu kulturnu baštinu (tijek postupaka traje od godinu do tri godine). Odluku o upisu u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske donijelo je Povjerenstvo u sastavu: – predsjednik Povjerenstva dr.sc. Tvrtko Zebec, ravnatelj Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb; – članovi: dr.sc. Naila Ceribašić, znanstvena savjetnica, Institut za etnologiju i folkloristiku Zagreb, dr.sc. Iris Biškupić-Bašić, viša kustosica,